Dušo,
večeras nećemo čitati iz knjige…
večeras je drukčija noć…
Uz plamen svijeće pričat ću ti priču
o danu koji nije trebao doć…
Oprosti za prvu boru na licu,
za suze koje će teći…
Oprosti što priča bez sretnog je kraja,
ali ovo ti moram reći…
Na svijetu ljudi i krvnika ima -
naizgled čine se slični…
U ljudima stanuju život i ljubav,
a krvnici smrti su vični…
Tog dana anđeli su plakali,
ljudima presušile suze…
I djecu i majke i bolesne i stare
krvnik bez treptaja uze…
Mnogi su domovi ostali prazni,
djeca bez oca, bez majke,
da bi ti, danas, živjela mirno
sanjala snove, slušala bajke…
Dušo,
upamti dobro:
sloboda je najveći dar,
a koljeno prigni ničice zemlji
uvijek kad čuješ – VUKOVAR!
